Činilo mi se logičnim da će svojom remetljivom akcijom Apple najprije ciljati na studente, ali izgleda da on sa svojim partnerima najprije ide na srednje škole. Čak ni u SAD-u ne mogu svi si učenici priuštiti iPad. Valjda je toj odluci presudila činjenica da su knjige za srednju školu jednostavnije i slikovitije?! Jedna infografika pita se da li će Apple spasiti obrazovanje?! Spominje se i istraživanje koje je pokazalo da su učenici koji su imali iPad bolje napredovali u čitanju i pisanju od onih koji ga nisu imali. Ne treba raditi istraživanja da bi se pokazalo kako jedan takav uređaj može djelovati i na suprotan način, da mogućnosti zabave s njim odvuku učenike od učenja.

Na Jabučnjaku su predložili da Hrvatska sve udžbenike digitalizira, tj. pretvori u Appleov format. Kao da nitko do sada nije omogućio izradu elektroničkih knjiga?! Imamo otvoreni epub format, imamo aplikacije za izradu knjiga (Sigil) za taj format, kao i alate (epub-tools) i libove (python-epub-builder) s kojima je moguće vrlo brzo konvertirati knjige iz tekstualnog ili html formata u epub. Da sad ne spominjemo LaTeX.

Nije baš da smo trebali čekati Apple i njegovu aplikaciju za digitalizaciju udžbenika. Mogli smo to napraviti i puno prije, a udžbenici su mogli biti dostupni u nekoliko različitih formata na način kako je to napravljeno na archive.org stranicama (npr. Hrvatska povijest Ferde Šišića).

Apple u ovom slučaju i nije toliko revolucionaran. Kažu ljudi da je Inkling po mnogo čemu napredniji. Nazivati jučerašnji dan najznačajnijim danom u povijesti izdavaštva zaista mogu samo najveći Apple fanovi.

Mogućnost jednostavnog izdavanja knjiga će stvoriti brdo smeća. Svi i njegov pas će pokušati napraviti knjigu i sanjati kako će svojim uratkom pokoriti svijet. Jasno je da će ta masa iznjedriti i kvalitetne naslove, ali do tada će proći dosta vremena. U prvom valu najvjerojatnije će se pojaviti knjige koje će konkurirati onome što već nudi TouchyBooks. Ali da ste kojim slučajem izdavač da li bi odabrali samo jednu platformu ili bi se radije odlučili za više njih? iPad je zahvatio veliki tržišni udio, ali on se svakim danom smanjuje. Tableti trebaju imati pristupačnije cijene, svaki učenik bi trebao imati svoj tablet i nositi ga u školu umjesto teških školskih knjiga. Apple sa svojim cijenama i zatvorenim rješenjima nije rješenje za osnovno obrazovanje.

To prvo spoticanje je uzrokovano važnim detaljem kojeg su mnogi previdjeli: Diasporina glavna karakteristika je decentralizacija. Nema centralnih poslužitelja ili mjesta gdje se nalaze podaci i aplikacija. Bilo tko, uz odgovarajuća znanja i mogućnosti, može podići svoj pod i pokrenuti svoju malu Diasporu. Ako znanja i mogućnosti nema onda se može odabrati jedan s liste dostupnih podova za kojeg vam nije potrebna pozivnica.

Diaspora je objavljena pod open source licencom i njezin kod je javno dostupan. Nisam baš neki stručnjak za Ruby, malo sam bacio oko na kod (poruke uz commit su vrlo indikativne), malo na model baze, i čini mi se da kvaliteta koda i aplikacije ne odgovara silnoj graji koja se podigla oko Diaspore. Ali ni neki drugi servisi nisu briljirali u svoj počecima, ipak su uspjeli, pa vidimo da kvaliteta koda nije baš nužna za uspjeh.

Ima li uopće potrebe za takvim servisom? Diaspora je meni neki dan pala na pamet kao rješenje kad sam čuo da u osnovnoj školi nastavnici, za potrebe nastave, s učenicima komuniciraju preko Facebooka. To baš i nije primjereno, prvo iz razloga što većina učenika uopće ne bi smjela koristiti Facebook zbog dobnog ograničenja, a drugo što većina djece koristi taj servis bez da su naučili nešto o njemu. Diaspora s pojačanom zaštitom privatnosti bila bi puno bolje rješenje. Uz škole taj servis bi mogle koristiti i udruge te klubovi koji rade s djecom i tako zadržati sve u lokalnim okvirima uz kontrolirani pristup članova.

Diaspora nije jedini projekt te vrste. Appleseed postoji puno duže, ali nije se baš čulo za njega. Bilo bi zanimljivo čuti Diaspora tim kako namjerava izbjeći sudbinu Appleseeda?! Ali to nije sve, aplikacija za društvene mreže ima više nego što mislite, ali za sada nijedna nije napravila za društvene mreže ono što je WordPress napravio za blogove.

Jo mi se dopao zbog težnje da se pokriju svi važniji preglednici (cilja se HTML5), dokumentacija je odlično složena, radi odlično u PhoneGapu. Sve je izgledao idealno do probe na mobilnim uređajima. Ili zapinje ili prebrzo okida CSS animacije. Korisnički doživljaj je jedva podnošljivo. Možda će biti bolje?!

Poučen loše sklepanom jQuery UI bibliotekom nisam previše očekivao od jQuery mobile okruženja. Činilo mi se da su uhvatili preveliki zalogaj, pogledajte samo popis podržanih platformi. ExtJS me naučio da se sučelje programiranja u JavaScriptu, a ovdje se definira html5 markup tako da mi je to malo neobično. Ono što je dosta lošije je podrška za standardne događaje koji se zbivaju na ekranu koji se dira prstima. Bez obzira na to jQuery mobile bi mogao biti najkorišteniji u ovoj vrsti.

jQTouch se pojavio među prvima, ali kako je glavni developer zaposlen u Senchi njegov razlog stagnira i nema previše razloga za njegovo korištenje.

The M Project se bazira na jQuery mobile toolkitu, a za njega bi se mogli odlučiti oni koji su bez kompromisa samo za MVC.

Wink toolkit me pozitivno iznenadio. Najvjerojatnije zbog toga jer nisam ništa očekivao od njega. Isprobao sam ga na raznim uređajima (čak i na jednom 1.5 Androdiu) i radi na svima. Nisu na svima podržane sve mogućnosti, ali na impresivnoj listi demonstracija sigurno možete naći nešto što nigdje drugdje niste vidjeli. Ako ništa drugo Wink djeluje najzabavnije.

DHTMLX Touch ne izgleda loše, ali demo aplikacije pokazuju da je detektiranje rada s prstima preosjetljivo i da tu treba malo poraditi. Iz primjera koda prije bih rekao da je ovaj toolkit primjereniji za jednostavnije web aplikacije.

Dojo Mobile sam zaobilazio jer se ni s klasičnim Dojom nisam našao. Dojo Mobile demonstracije ne izgledaju loše, zanemarimo poneke nespretne ikone, ali čini mi se da je cijelo okruženje malo preteško.

Veliki je izbor pa bi je bolje previše ne razmišljati već uzeti bilo što i krenuti s razvojem. Još jedno JavaScript rješenje zaslužuje da ga se spomene mada nema legalnog načina da s njime radite web aplikacije. webOS je u inačici broj 3 predstavio Enyo. Iako je predviđen za razvoj webOS aplikacija mogao bi se bez problema iskoristiti i u ulozi već spomenutih rješenja. Samo bi trebalo izbaciti dijelove koji su vezani uz webOS platformu. Ideja da se to napravi je već spominjana, ali sve ovisi o tome što će HP napraviti s webOS-om. Trenutna licenca to ne dopušta.

Samo dan-dva kasnije, nakon ludog sniženja, prodalo se 350.000 TouchPad uređaja. Mislite li da je to malo? Motorola Xoom je prodala 100.000 uređaja u prva dva mjeseca. Učinak te prodaje developeri su osjetili već prvi dan. Aplikacije, koje su dan prije imale 10-20 downloada, dan kasnije su skinute nekoliko stotina puta. U Toshlu su odlučili da će jednostavno zanemariti 350.000 potencijalnih korisnika? Druga je stvar ako aplikacija nije dovršena pa su procijenili da im se ne isplati utrošiti još 15.000€ ili više od toga.

Toshl ima aplikacije za iPhone, Android, Symbian, BlackBerry, Maemo i Windows phone. WebOS je tu sedma platforma, a tko zna možda spremaju i Bada inačicu?! Da li bi vi, da imate proizvod poput Toshla, potrošili tolike novce za razvoj aplikacija ili bi se koncentrirali na dvije najmasovnije platforme i ostalima ponudili html aplikaciju s kojom bi mogli raditi sve što i ostali korisnici u svojim pravim aplikacijama?

Još jedna vijest koju mediji prenose kao zanimljivost je ponuda za koju se navodno zainteresirali 1000 WebOS developera. Prvo pitanje koje su zlobnici postavili je da li uopće postoji 1000 WebOS developera na svijetu? Prije bih rekao da je riječ o 1000 ljudi koji bi se besplatno željeli dokopati Windows phone uređaja. Jer kad je besplatno ili vrlo jeftino onda svi uzimaju bez puno pitanja.

Spominje se da WP7 ima 30.000 aplikacija u svojem dućanu što je 5 puta više od 6.500 koliko ima WebOS, tako da od tog privlačenja developera Microsoft zacijelo neće imati puno koristi, osim malo prostora u medijima. Zanimljivo je i to da nijedan od 20.000 članova (uf, izgleda da ipak ima više od 1000 WebOS developera) službenog foruma za Palm developere nije niti spomenuo niti komentirao ovu ponudu.

Luda prodaja bi se mogla nastaviti u Europi jer će se HP riješiti i zaliha Pre 3 uređaja.

Ono što bi moglo biti zanimljivo je da bi se TouchPad u slijedećih tjedan-dva mogao nabaviti vrlo povoljno. Kanadski Best Buy je već snizio cijenu najslabijeg modela na $99 i količina predviđena za online prodaju je rasprodana. Ako se i ostale web trgovine povedu za ovim primjerom isplatilo bi ga se naručiti. Sigurno je bolji i jači od jeftinih Android tableta, a ako ionako rasturate svoje uređaje, rootate i jailbreakate ovo bi bilo vrlo zahvalna igračka. Kasnije će to biti ekskluziva u vašem privatnom muzeju računala.

Walmart i HP na svojim stranicama imaju istaknutu cijenu od $99 i out of stock poruku. Izgleda da bi se HP u roku od par dana mogao riješiti cijele zalihe neželjenog uređaja. Istraživanje koje je objavio The New York Times pokazuje da je TouchPad bio drugi na listi najpoželjnijih. Tih 10.4% je daleko manje od iPadovih 94.5%, ali je još uvijek više od svih ostalih.

Što će se dogoditi s WebOS-om? Izgleda da to ni sami još ne znaju. Najvjerojatnije bi ga prodali za neke novce jer kako opravdati onu kupnju iz prošle godine?

Developeri koji su odabrali tu platformu sada su u nezahvalnom i neizvjesnom položaju. I to je pouka i njima i drugima: nikada se ne vežite samo za jednu platformu.

P.S. Danas je potvrđeno i da je HP kupio Autonomy.

Dodatak: na jučer održanoj konferenciji Leo Apotheker je izjavio “Regarding the future of webOS, we are looking at all of our strategic options regarding the software. The software has been received very well, everyone likes it. We will be looking at all possible business models, from licensing to any other possibility, to look at how to extract value from webOS.”

Prva sporna činjenica je odluka da će se koristiti Motorola Xoom tablet. Rep.hr navodi izjavu ravnatelja CARNeta da je proveden natječaj. Na popisu objava stvarno postoji poziv na nadmetanje s opisom Tablet računala za potrebe CARNet-a. Ono što jako čudi za ovakvu jednu nabavu da nema nikakve detaljne specifikacije uređaja koji se traži. Obično je ona navedena u dodatnim dokumentima uz objavu, ali uz ovu objavu nema ničega. Kratak opis predmeta nabave nije ništa duži od opisa nadmetanja. Tako da ne možemo dokučiti po kojem su se kriterijima odlučili za baš taj tablet?!

Ako će on služiti samo za spomenutu web aplikaciju i ako bi se u idućih par godina nabavljalo nekoliko tisuća takvih uređaja onda je bilo bolje da su se odlučili za jeftiniji, manji i lakši uređaj. Ovako izgleda kao da je glavni kriterij bio najveća cijena. Zaživi li spomenuti projekt onda bi u masovnoj nabavi trebalo nabaviti prikladniji uređaj, a budući da se radi o web aplikaciji to ne bi trebao biti nikakav problem.

Netokracija piše da na projektu rade 3 programera koji će do rujna imati spremnu PHP aplikaciju za testiranje. Sadašnja tablet računala imaju jako dobru podršku za HTML5 tehnologije tako da bi radije vidjeli rješenje koje bi omogućilo i offline rad (jer veza će puknuti baš onda kada je najviše trebaju) i kasnije sinkroniziranje podataka s glavnom bazom. Ako nema tih mogućnosti onda imamo drugu spornu činjenicu.

3 programera i 6 mjeseci možda izgleda dovoljno, ali siguran sam da nije. Nigdje nema spomena o tome da je tom programiranju prethodio rad X stručnjaka koji su X mjeseci analizirali i izradili projekt. Ako je početak projekta čin programiranja onda ni odlični programeri neće izvući projekt o kojem ne znaju dovoljno.

U komentarima na Dnevnik.hr i Rep.hr javio se i Vladimir Škopljanac koji kaže da je njegova tvrtka izradila besprijekoran internet školski dnevnik koji smo besplatno poklanjali školama. Klik na njegovo ime će vas odvesti na članak u Slobodnoj Dalmaciji gdje možete pročitati koji je njegov poslovni model (naplata roditeljima za pristup). Ima dosta tvrtki u Hrvatskoj koje s državnim i javnim institucijama posluju na taj način da poklanjaju programe (ili ih prodaju za male svote), kasnije šalju račune samo za održavanje.

Ministarstvo nije trebalo prihvatiti ni ponudu Vladimira i njegove tvrtke niti projekt CARNeta. Trebalo je organizirati javnu raspravu, tražiti stručna mišljenja, recenziju struke i tek nakon toga raspisati natječaj s jasno definiranom specifikacijom na kojeg bi se mogao javiti bilo koji pravni subjekt koji zadovoljava uvjete. Ovako sve miriše na još jedan #fail.

Postoji li negdje studija koja dokazuje da bi zamjena vlasničkog softvera u nastavi bila neisplativa za škole? Kako to škole određuju da li posluju isplativo ili neisplativo? Zbog čega toliko otpor prema stjecanju novih znanja (kao česti razlog za status quo navodi se problem da bi nastavnici/profesori trebali naučiti nešto novo)? Hej, pa to je škola, ona i postoji zbog toga da se stječu nova znanja. To se ne odnosi samo na učenike, treba ići u korak s vremenom, količina ljudskog znanja se udvostručava svakih par godina, kako će uspješno učiti djecu ako ne nauče ništa novo?!

Djeca su znatiželjna, upijaju kao spužve, postavljaju pitanja i traže odgovore. Ne možete očekivati da vam sve vjeruju na riječ, nešto im morate pokazati i u praksi. Kad sam ja bio dijete rastavio sam svaku igračku koju sam imao kako bih vidio kako radi i zašto radi tako kako radi. S godinama sam rastavljao i popravljao (ne uvijek uspješno) sve što se dalo rastaviti i popraviti. Izmišljali smo i izrađivali vlastite igračke (od čepostrela do drvenih skija), prilagođavali vozilice (bicikle i Tomos motore) potrebama i trendovima. Moj APN 6 je imao aluminjske felge, modificiranu sjedalicu, ojačane amortizere, a nije mi bio problem rastaviti i sastaviti mašinu nekoliko puta dnevno. Zašto sam to radio? Zato što me to zanimalo, veselilo, učio sam i ono najvažnije: zato što sam to mogao napraviti!

S vlasničkim kodom to ne možete napraviti. I dok vama velikima to nije važno (nećete ići sami popravljati auto), djeci, koja uče, to je vrlo važno. Djeca trebaju učiti, trebaju imati mogućnost da vide kako nešto radi, da vide zašto je to tako, a ne nekako drugačije. Trebaju imati mogućnost da mijenjaju, da prilagođavaju, da rasture sve i da ponovno pokušaju sve složiti. Crne kutije u koje se ne može zaviriti nisu za djecu i nisu za škole. Kad govorim o rasturanju i promjeni programa onda ne mislim samo na programiranje. Postoji cijeli niz načina na koji oni mogu promijeniti, prilagoditi.

Jedini razlog zbog kojega otvoreni kod u školama treba zamijeniti vlasnički je njegova otvorenost i mogućnost da s njime možete napraviti što god vam padne na pamet i onda sve to možete slobodno dati drugima da opet s time naprave što hoće ili da to jednostavno slobodno koriste. Bez ograničenja.

Djeci treba sloboda, osjećaj da trebaju i mogu promijeniti stvari. Zašto ih ograničiti i ukalupiti? Zar treba zbog komoditeta nekolicine nastavnika, koji ne žele učiti ništa novo, uništiti inovativnost i zaigranost čitavih generacija? Uvođenje otvorenog koda će se isplatiti, samo što to kratkovidni ne vide.

The Google Chrome Channel je objavio ovaj video u kojem otac svojoj maloj bebi otvara Gmail korisnički račun i šalje joj poruke. Ako imate veće klince možda ste im otvarali korisničke račune kako bi mogli slati i primati e-mailove ili da mogu koristiti Google Talk. Možda ste samo željeli zauzeti njihovu adresu kako bi za koju godinu imali c00l adresu, a ne nešto poput janko234576354@gmail.com. Sigurno niste razmišljali o tome da postoje neka ograničenja. U uvjetima korištenja nije točno navedena nikakava životna dob, prilikom registracije korisničkog računa nije potrebno unijeti datum rođenja. Izgleda da nema nikakvih problema da svojoj bebi stvarno otvorite Gmail korisnički račun, na kraju krajeva pa sam Google nas potiče na to.

Nije baš tako. U Google+ priči meni se najviše dopao Hangout i njegova jednostavnost pa sam mislio da ga iskoristim za obiteljske video kontakte. Zapelo je već na prvoj osobi, sin još nema 13 godina i nakon unosa datuma rođendana dočekala nas je poruka kako on ne može koristiti Google+. U redu, ne može koristiti ni Facebook i tu bi priči bio kraj da Google nije zablokirao i njegov Gmail račun kojem više nije moguće pristupiti i koji će biti obrisan nakon 30 dana. Postoji mogućnost da se otključavanja ali ona se svodi na korištenje kreditne kartice ili slanje kopije nekog identifikacijskog dokumenta.

Google određuje pravila za svoje servise, ali bi ipak trebao jasno naglasiti, na formi za registraciju, da postoji ograničenje i da mlađi od 13 godina ne mogu imati njihov korisnički račun. Kad su već zaključali račun koji postoji godinama trebali su barem omogućiti izvoz podataka, a ne da korisnike dovode u situaciju sjedi i plači.

Upozorenje: ako vaše dijete ima Gmail korisnički račun, mlađe je od 13 godina i želi ga i dalje sačuvati, neka se ne pokušava priključiti na Google+ jer će mu račun biti blokiran i obrisan nakon 30 dana.

P.S. Baš je super ovaj novi Google Voice i mogućnost da zovete u druge zemlje za sitne novce. Pogledajte malo što se još nudi, neki drugi servisi nude čak i besplatno zvanje što je jeftinije od par centi koje uzima Google. Npr. koristite li Voipbuster za poziv s računala na mobitel u SAD-u nećete platiti ništa što je puno manje od $0.18 koje traži Google.

Kako Firefox gubi tržišni udio ekipa se dosjetila jadu i sad najavljuju novi mobilni operacijski sustav. Baš nam u ovoj nestašici tih mobilnih OS-ova nedostaje jedan. Izgleda da su za razvoj odabrali šuć-muć metodu (nešto slično kao Appcelerator) po kojoj treba uzeti postojeće sastojke izvornog koda, malo ih promiješati i zapakirati u privlačan paket. Njihov OS bi se bazirao na Androidu, a bio bi nalik webOS-u. Najznačajnija razlika bi bila u tome što bi Gecko engine zamijenio WebKit.

Ukoliko i naprave taj OS ono što će im nedostajati su uređaji. Bez jakog proizvođača bilo kakav mobilni OS je osuđen na propast. A možda oni i računaju na to da će se uvaliti Nokiji nakon što ju Elop uništi.

Možda niste vidjeli ili ste zaboravili da Mozilla u svojem labu ima jako zanimljiv koncept mobilnog uređaja. Ima čak i taj vražji dock o kojem ja pričam godinama da je potreban pametnim telefonima. U džepu nosite sasvim pristojno računalo, nije vam potreban laptop jer se taj pametnjaković može spojiti na dock i uz dodatnu tipkovnicu (prividnu ili pravu) i zaslon omogućiti odrađivanje 95% stvari koje inače radite na računalu.

Repozitorij projekta je otvoren (postoji samo README.md), tu je i wiki, a možete ih pratiti i na Twitteru. Ako u slijedećih 6 mjeseci ne naprave nešto što se može instalirati na rootani Android uređaj onda nema nade za njih.